Zašto nas nije iznenadio slučaj “Doktorat”
Već treću godinu, tačnije od januara 2012. godine realizujemo projekat “Za odgovornije univerzitete u Srbiji”.

U okviru tog projekta se bavimo korupcijom u obrazovanju, ali ne onako slučaj po slučaj jer se time bave državne institucije i većina antikorupcijskih organizacija. Tom temom se više bavimo istraživački – tražeći uzroke i moguća rešenja korupcije u obrazovanju. Sam projekat je nastao na osnovu višegodišnjeg iskustva našeg istraživačkog tima koji je bio deo Antikorupcijske studentske mreže u jugoistočnoj Evropi, a aktivnosti su bile usmerene na osnaživanje studenata i istraživanja o percepciji korupcije među studentima. Ovo sad deluje kao nabrajanje uspeha, ali cilj nabrajanja je da objasni zbog čega nismo iznenađeni činjenicama, nagađanjima i tračevima koji kruže kroz javnost, a tiču se doktorata ministra Nebojše Stefanovića.
Ukratko, znali smo. Znali smo zato što prethodne dve godine merimo i nadgledamo transparentnost rada svih akreditovanih fakulteta u Srbiji. Znali smo zato što se unutar zatvorenih vrata obično kriju zle namere. Znali smo zato što ni Fakultet za poslovne studije ni Fakultet političkih nauka koji je posredno akter istog slučaja, ne ispunjavaju ni minimum standarda transparentnosti, štaviše ne poštuju Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, ali verovatno i neke druge zakone. Fakultet za poslovne studije je odgovorio na zahtev za pristup informacijama od javnog značaja, ali nam je od 30 traženih informacija ustupio samo jednu, iako većinu tih informacija poseduje jer je obavezan zakonom i standardima za akreditaciju. Fakultet političkih nauka nije odgovorio na zahtev. Ukoliko se pitate zašto i privatni fakulteti moraju da postupaju u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, to je zbog toga što ih država akredituje da u njeno ime izdaju isprave, konkretno diplome. Naravno, i doktorate. Zato nas nimalo nije iznenadilo što je onakav doktorat odobren.
Slične slučajeve možete očekivati i na mnogim drugim fakultetima. Više od polovine akreditovanih fakulteta u Srbiji ne poštuje ni minimume standarda transparentnosti, tj. ima ocenu 1 na skali od 1 do 5 (ocene fakulteta su dostupne u bazi transparentnosti). Transparentan rad umanjuje šanse za korupciju i unapređuje odgovornost fakulteta čime se čuva njihov integritet i značaj obrazovanja. Govorimo o odgovornosti univerziteta, a ni reči o političkoj odgovornosti. O njoj se i inače ćuti.
Tim Centra za razvoj obrazovanja Beogradske otvorene škole