Srđan Verbić: Neću da crvenim za tuđe greške
Budući brucoši su se izgleda prilično zrelo opredeljivali za fakultete, kao da su razmišljali o tome šta ih čeka na tržištu rada, kaže za Novi magazin ministar prosvete, nauke i tehnološkog obrazovanja dr Srđan Verbić.
Upis je prošao u senci afere sa plagiranim doktoratima i vaše preporuke budućim brucošima da provere imaju li škole i fakulteti akreditacije. Zašto ste to uradili?
- Najkorektnije što u ovom trenutku možemo jeste da upozorimo: pre nego što izaberete šta ćete i gde studirati, pogledajte ima li fakultet akreditaciju. Mi ne možemo da zabranimo upis na neakreditovani fakultet ili na neregistrovanu instituciju, ali možemo da upozorimo.
Što se tiče spornih doktorata, svi smo videli da poslednjih nekoliko godina postoji inflacija doktorskih disertacija, da je danas lakše doktorirati nego ranije, barem sudeći prema broju. To nikome ne prija, ali nije presudno, jer se u akademskoj sferi zna zašto je nekome potrebna doktorska titula. U drugima je to nekako stvar prestiža, iz nekih možda iracionalnih pobuda.
Ovo što mi možemo da uradimo po pitanju doktorata je da kroz zakonske okvire odredimo šta su čije nadležnosti. Možda je zaista mogućnost velike produkcije doktora na nekom fakultetu posledica kvaliteta rada, kvalitetnih mentora iz inostranstva koji rade sa više doktoranada. Mi o tome ne možemo da sudimo; na nama je da se utvrde nadležnosti i, ako slučajno ima zloupotreba, da se zna ko zbog toga treba da crveni. Ne možemo svi crveneti zbog propusta ili namerne greške nekog fakulteta, jednog mentora ili jedne komisije.
Univerziteti se vekovima bore za autonomiju, oni garantuju da diplomu daju onome ko je zaslužuje i ne smemo dozvoliti da se država meša u te nadležnosti.
Nesporno, ali dugo se postavlja pitanje ujednačenosti kvaliteta studiranja i diploma na privatnim i državnim univerzitetima?
- Mi nemamo rang-listu domaćih univerziteta, postoji međunarodna na kojoj je rangiran samo Univerzitet u Beogradu, ostali se ne vide. Nama je potrebna domaća lista i mislim da bi tu pomoć novinara mogla da bude presudna. Mnoge rang-liste u svetu nije radila država, nastale su u medijskoj sferi, a kasnije postale zvanične, na primer Tompson Rojtersova.
Ali, autonomija univerziteta podrazumeva i odgovornost?
- To je tačno, na akademskoj zajednici je da konsenzusom utvrdi koje propuste ne možemo da tolerišemo. Sve što se tiče kvaliteta rada na visokoškolskim ustanovama u domenu je akademske zajednice. Ukoliko esnaf prosudi da je nešto dovoljno za zvanje, onda je to stav akademske zajednice koji treba pretočiti u zakonski okvir. Niko od administrativaca u Ministarstvu ne treba da prosuđuje o kvalitetu rada; Ministarstvo može da prosuđuje o ispunjenosti zakonskih uslova.
Znači li to da je na koncu mentor najodgovorniji za doktorat?
- Tako je.
Ipak, javna je tajna da su na mnogim privatnim fakultetima zabranjene petice i šestice – da se deca ne potresaju, kad su već dala toliki novac. Kako stići do tačke šta se može, šta ne?
- U svakoj zemlji postoje različiti nivoi kvaliteta univerziteta, u Americi ima hiljadu koledža, a pored njih mnogi koji nisu akreditovani, tamo se takođe dešavaju iste ove stvari. Mi ne treba da forsiramo da svi univerziteti budu podjednakog kvaliteta, prosto to je tržište, svako treba da se bori za najbolje studente, a studenti bi trebalo da biraju univerzitete koji im omogućavaju najuspešniju karijeru posle studija.
Ne bih ja dovodio u vezu određen broj sumnjivih diploma sa kvalitetom obrazovanja generalno; napokon, oni koji rade sa sumnjivim diplomama i doktoratima nisu najomiljeniji mentori. Studenti znaju da procene gde, od koga i koliko mogu da nauče ono što će im omogućiti uspešniju karijeru.
Kvalitet obrazovanja u Srbiji nije baš toliko loš, mi samo u ovom trenutku nemamo tržište rada koje bi povuklo obrazovanje da napravi korak napred; ali, u situaciji gde đaci i studenti nisu preterano motivisani da uče jer ne znaju šta bi sa tim znanjem, ovakav kvalitet znanja i obrazovanja je prosto posledica, očekivana situacija.
Ima li odgovarajuće kazne za ilegalne škole?
Ako neko upiše fakultet za koji misli da je akreditovan, a nije, onda je to prevara pojedinca koji može da tuži kuću koja nudi takve uslove. Institucija koja nije registrovana nije u domenu prosvete, ako na mesari piše “akademija” i neko uđe očekujući diplomu akademskog mesara tu postoji i neko preterano naivan i neko ko treba da bude krivično gonjen.
Šta novo donose izmene Zakona o visokom školstvu, hoće li se olakšati norstifikacija diploma?
Nostrifikaciju ne radimo već dugo, to je pretežak zadatak, sada je reč o priznavanju diploma, pa će izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju taj problem biti isključivo tehničke prirode. Priznavanje diploma radi zaposlenja radiće se u Ministarstvu i u roku od dva meseca izdavaće se potvrde, dok će se univerziteti tim poslom baviti radi nastavka školovanja studenata.
I jeftinije?
Svakako, i neće biti različito za različite struke. Biće pojednostavljena i procedura priznavanja diploma za nastavak školovanja.
AFERA TMUŠIĆ
Da li sin načelnika Tmušića ima firmu za prodaju udžbenika?
Mi smo dobili dopis Agencije za borbu protiv korupcije da je bilo nepravilnosti vezanih za preduzeće sina gospodina Tmušića. U komunikaciji smo sa Agencijom, prikupljamo podatke.
Izvor: Novi Magazin
Objavljeno: 25.7.2014.